A u CAB označava dišne putove: objašnjenje slijeda CPR-a i uređaja za dišne putove

Izravan odgovor: A označava dišni put

U nizu CAB koji se koristi za CPR, A označava dišni put. Cijela sekvenca pokreće Cirkulaciju, dišni put, disanje — prvo kompresije prsnog koša, zatim otvaranje dišnih putova, zatim udisaji za spašavanje. Ovo je zamijenilo stari ABC poredak (Airway, Breathing, Circulation), koji je upravljanje dišnim putovima stavljao ispred kompresije.

Promjena je važna jer mijenja ono što spasilac prvo učini kada netko kolabira. Pod CAB-om, kompresije počinju odmah kako bi se krv pokrenula. Tek nakon 30 kompresija spašavatelj se zaustavlja kako bi otvorio dišni put i izvršio dva udisaja, slijedeći omjer 30:2 za jednog spašavatelja.

Zašto je CAB zamijenio ABC: Narudžba je zapravo važna

Američko udruženje za srce promijenilo je slijed KPR-a s ABC na CAB 2010., a obrazloženje se svelo na vrijeme. Prema starom ABC modelu, spasioci su često gubili dragocjene sekunde pokušavajući otvoriti dišni put i udahnuti prije početka kompresije - a kod srčanog zastoja protok krvi u mozak i srce je najhitniji prioritet. Smjernice AHA napominju da se većina srčanih zastoja događa kod odraslih, gdje su kompresije prsnog koša najkritičnija intervencija za preživljavanje , i da su kašnjenja usmjerena na dišne putove obeshrabrila promatrače da uopće djeluju.

Započinjanje s kompresijama ne znači da je upravljanje dišnim putovima izborno — samo se pomiče na drugo mjesto. Odgoda za otprilike 20 sekundi, vrijeme potrebno za dovršetak prvog niza kompresija, pokazalo se mnogo manje važnim od pokretanja krvotoka bez oklijevanja.

Otvaranje dišnog puta: od tehnike golim rukama do pomoćnih uređaja

Nakon što su kompresije u tijeku, otvaranje dišnog puta je brz, fizički korak. Standardna metoda je manevar naginjanja glave i podizanja brade: lagano nagnite glavu unatrag dok podižete bradu prema naprijed, što povlači jezik dalje od stražnjeg dijela grla i oslobađa put za zrak. Ako se sumnja na ozljedu kralježnice, spasioci umjesto toga koriste manevar potiska čeljusti, čime se izbjegava pomicanje vrata.

Ove tehnike golih ruku funkcioniraju u većini hitnih situacija, ali ne drže dišne ​​putove otvorenima neograničeno dugo — spašavatelj mora održavati položaj kroz svaki ciklus kompresija i udisaja. U kliničkim okruženjima gdje je pacijentu potrebna potpora dišnim putovima tijekom dužeg razdoblja, mekani, jednokratni nazofaringealni dišni put koji se koristi za održavanje prohodnosti kod pacijenata koji spontano dišu preuzima taj posao bez potrebe za kontinuiranim ručnim pozicioniranjem.

Kada osnovni manevri dišnih puteva nisu dovoljni

Promatrač CPR oslanja se na ručne tehnike dišnih putova jer ne zahtijevaju nikakvu opremu i može ih izvesti bilo tko. Ali u bolnicama, ambulantama i operacijskim dvoranama, upravljanje dišnim putovima često treba ići dalje od naginjanja glave unatrag.

• Pacijenti pod općom anestezijom trebaju osiguran dišni put za vrijeme trajanja postupka, što je i mjesto gdje naša linija dišnih puteva laringealne maske koja se koristi u anesteziji i hitnoj pomoći dolazi — supraglotični uređaj koji se nalazi iznad glasnica bez potrebe za potpunom intubacijom.
• Slučajevi koji zahtijevaju potpuno osiguran, izoliran dišni put - operacija, teška trauma ili produljena ventilacija - zahtijevaju endotrahealne cijevi koje se koriste kada je potreban definitivan, osiguran dišni put , postavljen izravno u dušnik.
• Pacijentima s ograničenim otvaranjem usta ili trizmom, koji ne mogu tolerirati oralni dišni put, bolje je koristiti nazofaringealnu opciju.

Izbor između njih ovisi o tome koliko dugo je dišnom putu potrebna potpora, koliko invazivna može biti intervencija i diše li pacijent spontano ili mu je potrebna potpuna ventilacijska kontrola.

Uređaji za upravljanje dišnim putovima koji se koriste u kliničkim i hitnim slučajevima

Uređaji za dišne putove ne rade izolirano — pravilna uporaba uključuje nadzor, a ne samo umetanje. Pretjerano ili premalo napuhavanje uređaja za dišne putove s manžetom može uzrokovati oštećenje tkiva ili curenje zraka, zbog čega sustav praćenja tlaka u manšeti koji pomaže u sprječavanju preniskog ili prenapuhavanja tijekom upravljanja dišnim putovima postala je standardna oprema uz laringealne maske i endotrahealne cijevi u mnogim ustanovama.

Za timove koji posebno procjenjuju mogućnosti dišnih putova laringealne maske, veličina i tehnika umetanja utječu i na uspjeh prvog pokušaja i na udobnost pacijenta. naš detaljni vodič o umetanju laringealne maske u dišni put i određivanju veličine pokriva praktične odluke koje dolaze nakon odabira samog uređaja.